понедељак, 13. фебруар 2012.

Sve njegove tišine

Bio je to jedan običan par. Ležali su u u krevetu i ćutali baš onako kako to zaljubljeni čine, sa mirom i razumevanjem. Bio je tren, samo sekunda postojanja koje više nije imalo uobičajene dimenzije, ali najbitnije u tom trenutku je činjenica  da je bio prkinut, pocepan i nepopravljivo polomnjen. Prvo je Ona počela da priča kako je toga dana neka žena u redu u prodavnici ispustila flašu vuna koja se na sve ostale prosulaa, pa je onda prešla na mnogo "značajnije" teme poput novih popusta u gradu ili knjiga koje je videla u izlogu knjižare toga dana. On je su svojoj glavi čuo samo brbljanje, samo neartikulisanost svemirke muzike koju je do malopre imao u ušima. Svako silom borio se da je zadrži, da to veličanstvenoj melodiji ne dopusti da ode, da nestane u buci svakodnevice. Ona je radila sasvim suprotno- prekidala je tu muziku. i u tom pokušaju da je ne čuje, da zaboravi na njeno prisustvo i pokuša bar malo da se odmori, a ne da sluša njen, ponekad uznemirujuć i iritantan glas. Ipak, pored svega, on je nju voleo, ali na potpuno drugačiji način nego što bi ona volela. Ta ljubav egzistirala je, ali u različitim dimenzijama, bez tačaka preseka. Zanesem svojim mislima, On nije čuo kako ona govori da ne oseti njegovo prisustvo u vezi, da joj je dalek i da je pronašla nekoga ko nije toliko izuzetan kao on, ali da je bar sluša i da će da ode sa njim. Rekla mu je da mu želi sreću, ali da je on nikada neće pronaći u toj veličanstvenoj melodiji tišine, već upravo u svim ostalim. Znala je Ona da ga u dubuni ne razume i da verovatno nikada nije, ali u tom momentu rastanka, koji je bio više njen nego njegov, prozrela ga u poptpunosti, no to je već tada izgubilo svako značnje. Gledajući u tavanicu, nije ni primetio kada je ona otišla, nije video kada je uzela nekoliko knjiga sa police, svoje maleno crveno jastuče, jednu majcu, nekoliko ukosnica i ostavila mu knjuč na gomili časopisa. Ne, on je i dalje bio unutar sebe, čvrsto začauren i nesvestan dimenzija vremena i prostora. Tišina mu je napokon odvanjala u ušima i posle dugo vremena On se osetio ispunjenim.