понедељак, 13. фебруар 2012.

jedna mala sekunda

This could  be paradise...
Stojala je na samoj ivici. Dalje se nije moglo. Samo je videla nebo pred sobom. Veliku plavu plavu prazninu, svečano ruho ovog sveta videla je svuda oko sebe. osetila je vetar u kosi  videla je zvezde koje sijaju poptu starih božanstava koja gore večnim vatrama. Bio je velik trenutak, tren posle koga ona više neće biti ista, čak će se i ovaj svet promeniti.Ona sada napušta sve one do kojih joj je stalo, ide u predele o kojima je slušala, ali kojih se pomalo plaši. Zatrvorivši oči, i napunivši pluća ona se bacila u veliko plavetnilo i na svojim krilima snažno počela da se bori sa vazdušnim strujama. Ja sam videla kako je jedna mala ptica poletela sa velikog drveta oraha pored mog prozora i za mene je to bila jedna sekunda mog života, trenutak koji je već prošlost. Za nekog drugog, ta sekunda je ponovno rođenje, preobražaj i novi život. Eto šta sve stane u jednu sekundu.