понедељак, 11. март 2013.

Priča za sto

- Uvek sam mislila da svako ima svog vampira koji ga vreba i samo čeka da se osveti za sve dane provedene u mraku.
- Podsvest ima takve implikacije. Ona kada je ugušena postaje divlja životinja, možemo reći i biće poput vampira i hvatajući se naše strasti počinje da proganja.
- Čitala sam u nekoj knjizi da život i ima smisla baš zbog te druge, nesaznatne strane, jer da nje nema, mi bismo bili samo robovi vremena. Bezizlazno izgubljeni u monotoniji sveta.
- Ja sam uvek milslio da moja prošlost ima oblik slona. Činilo mi se da me neko njom pritiska i želi o dmene nešto veliko. 
- Moja je neka krvoločna mačka, sigurno je tako. I onda me vreba iz mraka i tera me da se osećam loše što sam pojela dva velika mafina u pola noći......

Sa druge strane ulice, na jednom drugom i dalekom svetu sedeli su jedan vampir, slon i tigar za stolom. Oni jesu opisani ovim imenicama, ali to su samo blage predstave onoga što oni jesu. Mi ih ne možemo spoznati, ali oni postoje u našem smislu reči jer postojiati znači delovati. A njihovo delovanje traje dugo.
Razmatrali su koliko i kada treba da pritisnu svoje ljudske "svesti" ako bi počele iole neki poduhvat ili promenile svoj život nabolje. Zapravo, oni su znali da su stra epska vremena gotova, da više nema krvavih osveta i novih pohoda, nije se ni jelo ni volelo više kao pre. No, novi svetovi donose nova pravila, pa i u njima treba naći mrve herojstva, čojstva i još nekih vrednnosti kojih ova zanimljiva skupina nije mogla da se seti.