понедељак, 9. јул 2012.

Vesti

Probudila se u šatoru. Malom i zagušljivom stisnutom prostoru koji je gušio. Počela je da pretražuje svoju memoriju i da traži razloge zbog kojih se tu našla , ali nije bilo nijednog. Samo velika praznina u njenom umu. Panika je počela da se širi njenim venama, mislima. Nije mogla da se pomeri niti da diše. Samo je gledala u jednu tačku i trudila se da ostane budna. Osetila je bubnjeve u grudima i plućima. Srah je preuzeo kontrolu nad njenim telom. Tako krhka nije mogla da se od njega odbrani. Trudila se , ali ju je panika uvek pronalazila u kakve kog lepe uspomene ona odlazila. Odlučila je da zaspi i otera paniku snom. Pokušala je...

Prednja strana novina bila je preplavljena naslovom i komentarima. Nepoznata devojka je bez ikakvih isprava umrla u nekom kampu na muzičkom festivalu. Našli su je u šatoru, i izgledala je kao da spava, spokojna i nežna. Nisu mogli da utvrde uzrok smrti tako mlade osobe. Gomila izjava saučešća i žaljenja preplavio je stranice, ali niko nije ništa rekao o tome kakva je bila. Jer ona je nekad bila, a sada više nije. A kažu da su svi ljudi srećni kada su zajedno u kampovima.

Na sledećoj  strani poznati psihijatar govori o novim slučajevima panike koja nastaje naglo i u stanju je da momentalno izludi ili čak i ubije čoveka. Govori i nekoliko svojih slučajeva koji su se godinama borili sa takvom panikom. Uzrok može biti bilo kakva preterano snažna emocija. Sreća, depresija, rezočaranje. Nije postojao uzrok, samo kobna posledica. Kažu da se suzdržavamo do snažnih emocija da ne dođe do epidemije.

Kakav je to svet sa ovakvim vestima...