четвртак, 5. јул 2012.

Plaža

Sunce mi je ulazilo u oči. Osećala sam belu svetlost kako mi mazi kožu i uživala sam u svakom njenom dodiru. Pokušavala sam da nazrem da li na plaži ima ikoga osim mene, ali svetlost mi to nije dozvoljavala. Opuštena i laka, mazila sam pesak i slušajući talase zamišljala oko sebe idealnu belu plažu, sa belim peskom, beskrajno plavim morem i mirnim talasima. Zamišljala sam oko sebe pokoju palmu, morski mir i miris morske soli na svojoj koži. No, kako mi je postalo pretoplo, rešila sam da otvorim dugo zatvorene oči i da pogledam tu široku plažu oko sebe.

Videla sam da mi noge mazi neka prljava, tamnozelena reka, puna mulja i gline. Ležala sam na mešaini sive zemlje i sivog peska. Šuštala je visoka trava koja je puštala svoje  korenje duboko u vodu. Srmdelo je na mrtve ribe, motorno ulje i ustajalu vodu. Često bi i poneka žaba poskočila i ispustila svoj duboki kreket. Videla sam jedan  ružan prizor, mračan, ali  kada god bih zatvorila oči, sve što bih mogla da zamislim je jedna rajska morska plaža na kojoj nikada nisam bila, ali je svako moje čulo znalo kako ona izgleda.