субота, 12. јануар 2013.

Šta je istorija?
Ona je van svakog od nas, a istovremeno je mi stvaramo. Ona je kao vreme, nesaznatna, ogromna, veća od svih nas. Mi je osetimo i doživljavamo, ali ne znamo kako da upravljamo njom. A možda je i dobro što je tako.
Postoji ona stara priča o Simonu Čudotvorcu. To je istorija, a mi ne možemo nikako da saznamo sve, kao da nam ona ne da da vidimo. Vreme je njen verni pratilac. Na osnovu posmrtnih počasti vidimo šta će živeti, a šta umreti. Oboje su surovi prema svakome od nas. Sve što znamo o istoriji- mrtvo je, kao da je svaka knjiga enciklopedija mrtvih dana, ljudi, relikta. Toliko se umire da više nema mesta na onom svetu, pa su svi počeli da pričaju legende o spavačima, o ljudima koji samo spavaju i čekaju da odu na drugi svet, da se probude iz košmara spavanja i da počnu da žive drugi život. Jer svi znaju za dualnostst sveta, davno je prestala da postoji smrt. San i java se samo prepliću, a kada naiđemo na ogledalo nepoznatog tek tada znamo šta je naš život- san iili java. A kada u njemu pronađemo smisao, onda možemo postati majstori. A svaki majstor ima svog učenika koga uči da postane sanjar ili čudotvorac. Ali to su oni veliki, oni koji su govorili da je slavno za otadžbinu mreti, a i sami su znali da su to sve iluzije. Oni su jeli živote ideologijama i pisali knjige kraljeva i budala u kojima se nije znalo ko je lud, a ko ubica. Takvi smo svi mi. Staljin, crvene marke sa likom Lenjina, svi su oni bili ubice,a veliki su. Vidiš li u kakvom mi svetu živimo? Da li ti je jasno. Nema više vremena, postoje samo činjenice, dokumenti, prepiske, enciklopedije, poštanske marke, pisma, članci...To je sve što postoji. Sve ono van linija ovog teksta ne može da se računa, knjiga iz istorije je ona sama. Neka ti to bude dovoljno. Meni je to pričao veliki majstor D.K. , a ja od tebe pravim svog učenika.