четвртак, 23. мај 2013.

Slučaj

Izvod iz medicinskog kartona
Slučaj Semjuela Maksvela
Velika opšta bolnica u Čarstonu

Dodatak:
Leva hemisfera podatke obrađuje sekvencijalno, a desna  istovremeno. Zbog toga desna hemisfera ne daje odovore u svakom trenutku i ostavlja levoj hemisferi da sama nađe razloge nekih uverenja i odluka koje ona donese. Samim tim desna hemisfera je više uključena u osećanja i kreativnost, a leva u logično zaključivanje, analiziranje i snalaženje u prostoru. Asocijativna polja su oblasti moždane kore u kojima se vrši složena obrada više različitih informacija koje dolaze iz raznih područja kore. Ona omogućavaju složene funkcije kao što su mišljenje, rasuđivanje, pamćenje, motivacija, emotivno ponašanje. Sva polja se nalaze i u levoj i u desnoj hemisferi, ali nemaju jednak funkcionalni značaj.Ukoliko bi se pojavila pregrada koja bi odvojila dve hemisfere, mozak bi laički rečeno bio "zbunjen" i tražio bi od neodgovarajućih asocijativnih polja da vrše dužnosti za koje nisu određeni. u tom slučaju dolazi do  entropizacije kore tačnije razbijanja logičkih sekvenci i poodvajanja mozga na dva odvojena sistema koji održavaju telo. Čovek može da preživi u ovakvom stanju, ali ne živi duže od 30 godina.

Doktorski nalaz:
Iz zapisa pacijenta vidimo da je reč o tipičnom slučaju entropizacije kore. Pacijent živi odvojen život i u ovom slučaju deli sve na levu i desnu kategoriju. Problem je nastao kada je tumor koji mu je blokirao mozak izvađen. Sada pacijent ne ume da izvrši nijednu složenu funkciju jer je njegov mozak toliko dugo živeo na podeljen način. 
Nemoguće je dati bilo kakavu dijagnozu u ovom trenutku.

Zapis pacijenta:
Ja sam rođen da vodim dvostruki život, da svako svoje delo podelim na dva. Ja živim leve i desne dane. Rodio sam se desnog dana, pa ih uvek nekako imam više, ali svaki svoj dan premeravam prema levoj ili desnoj strani. Sigurno se pitate kakvi su ti moji dani, ali uveravam vas da svi oni imaju podjednako smisla kao dani koje neki dele na radne i neradne, srećne i nesrećne, obićne i neobične jer logika je sasvim ista. Desni dani su mi zbog toga omiljeniji od levih, jer sam ja više desni čovek. Svaki moj desni dan uvek je veoma intenzivan i saobražen sa sadašnjošću. Pun je energije, i moja čula su naoštrena. Vidim kako fizičke sile crtaju linije svog dejstva, izračunavam verovatnoće, obime, brzine, otpore. Osećam svet u njegovim fizičkim i hemijskim reakcijama. Ništa nije toliko jednostavno za mene kao što je za običnog čoveka, o opet i ja živim isto toliko kao i on. Desnim danima spavam na desnoj strani kreveta, jedem desnom rukom i pišem s desna na levo. I muziku slušam svaki dan. Vreme je za mene toliko realtivno da se tih dana sećam obično fragmentirano, iscepano, a često ih i zaboravim. Ponekad budem besan i razjaren, pa počnem da crtam ogromna polja ljubičaste i plave trave i dok izvlačim linije moj bes uskoro postaje duboka empatija. Dobar sam čovek tih dana, ili se barem tako osećam.

Levi dani su nešto posebno. Kada živim levi dan imam utisak da nisam u njemu već u prošlim levim i budućim levim danima. taj dan nema svoj smisao, već zavisi od smisla koji mu ostali daju. On se podjednako odnosi na budućnost i na prošlost. Levim danima sam organizovan i metodičan, linearno posmatram čitav dan i organizujem svoje sećanje tako da se sećam svakog trenutka i onog iza njega. Uzrok ima svoju posledicu, a posledica vodi u proces, a proces u pojavu. Isto tako se i boje prelivaju: iz žute u narandžastu, iz  narandžaste u crvenu, pa u ljubičastu, u plavu, zelenu i ponovo u žutu. Svet menja boje. Hrana je sa leve strane jezika ukusnija, jastuk mi je šaren sa tufnama, rukopis mi je bolji, istančaniji. Jezici koje govorim levim danima su melodičniji, bogatiji od onih desnih. Nikada ne mogu da zaboravim leve dane jer su oni intenzivniji. I moje oči imaju drugu boju, a i lakše se krećem, jer prostor posmatram iz nebeske perspektive i sa lakoćom proračunavam vreme koje mi je potrebno da pređem sa jedne lokacije na drugu.

Danas sam prvi put doživeo dan koji nije bio ni levi ni desni. I zato sve ovo i pišem. Sve je izbrkano. Ne mogu da se setim kojom rukom da jedem i na kojoj strani kreveta da spavam. Moj život se sveo na odluke koje ja ne mogu da shvatim, i još važnije, da donesem. Neki demon mi je ušao u glavu i izbrkao sve, a sada ne mogu da ga izbacim. Video sam nekakve oznake, ali ne i njihov smisao. Slova ne mogu da čitam, samo mogu da pišem...